Važan prinos povjesnici hrvatskoga školstva

Iako je tek na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919/1920. godine po završetku Prvoga svjetskoga rata Trianonskim mirovnim ugovorom zbog isključivo hrvatskog stanovništva i Prekodravlje, uz Međimurje, de iure i de facto pripojeno matici zemlji, još od početaka 19. stoljeća ovaj se kraj u upravno-teritorijalnim, vojnim i župnim knjigama vodi kao dio hrvatske Podravine. Radi se o najsjevernijem kraju današnje Koprivničko-križevačke županije smještenom sjevernije od Drave, dužine 23 km, najveće širine 12 km i površine 88,78 km².

Izd. OMH u Koprivnici,
Mini-print-logo d.o.o., 2026.

O Prekodravlju, toj svojevrsnoj hrvatskoj enklavi s lijeve strane Drave, do prije tridesetak godina nije napisan niti jedan knjižni naslov, no tada je uslijedila prava renesansa objavljenih desetak naslova zahvaljujući angažmanu više autora. Među njima zasebno i najvažnije mjesto zauzima ime Tereze Salajpal (Gola, 1934), autorice knjige Povijest škola Prekodravlja / Hodočašće ljetopisima i ujedno najplodnije koprivničke matičarke. Iako po obrazovanju magistra medicinskih znanosti i primarijus, uz već ranije objavljene knjižne naslove Život i običaji u Goli tijekom dvadesetog stoljeća i Život Crkve u Prekodravlju tijekom dva stoljeća autorica ovom knjigom zaokružuje sociološku trilogiju o povijesti i etnografiji Prekodravlja te treba ustvrditi kako bez njezinih knjiga neće biti moguće pristupiti pisanju sinteze povijesti ovoga kraja na samom sjeveru Lijepe Naše uz rijeku Dravu. Pored navedenih knjiga valja svakako istaknuti važan bibliografski podatak da je kao autorica objavila i više zasebnih radova, članaka i eseja kojima je u fokusu podravsko Prekodravlje. Tereza Salajpal dobitnica je Nagrade Hrvatskog liječničkog zbora „Ladislav Rakovac“ za izniman doprinos razvoju medicinske misli i znanosti, a 2024. godine Skupština Koprivničko-križevačke županije dodijelila joj je Povelju i nagradu za životno djelo.

Knjiga Povijest škola Prekodravlja minuciozno je pisana povijesna studija na 367 stranica i do danas najstudiozniji i najobimniji naslov o povijesti pučkoga ili osnovnoga školstva u Podravini. Ovom knjigom autorica vraća dug i zahvalu svim učiteljima ove škole i svom rodnom selu i zavičaju što se iščitava između korica brojnim autoričinim komentarima te stručnom sadržaju daje posebnu životnost i emotivnost, a čitatelju ugodu čitanja. Posebna je vrijednost knjige što je pisana na temelju sačuvanih Školskih spomenica od austrougarskih do današnjih vremena te je stoga koncepcijski podijeljena na pet glavnih cjelina: Škola Gola u Austro-Ugarskoj Monarhiji, Škola u Kraljevini Jugoslaviji, Drugi svjetski rat / Nezavisna Država Hrvatska, Škola Gola u SFRJ i Škola Gola u Republici Hrvatskoj. Svaka je cjelina također strukturirana pregledno i vrlo detaljno po brojnim podnaslovima (više od 250) što olakšava čitanje. Sadržaj likovno obogaćuje 16 tabela s prikazima pokazatelja broja učenika, učenica i učitelja, dobi i vjeroispovijesti, zdravstvenog stanja učenika, posjeta školskih nadzornika i razvoja školstva, ali brojne fotografije i faksimili dokumenata i bogata bibliografija konzultiranih knjižnih naslova i tiska.

Zasebna je vrijednost knjige što je autorica pristupila razvoju školske djece kao liječnica i vrsna neurologinja te je prikazala dječju igru i njezinu važnost kao i ulogu i funkciju mozga u dječjem odrastanju, što svakako sadržaju daje dodatnu dimenziju, apostrofirajući pritom relevantna imena poput Manfreda Spitzera i Maryanne Wolf. Recenzenti knjige renomirani su i iskusni prosvjetni djelatnici i znanstvenici Josip Janković, koji je istaknuo kako bi ovu studijsku knjigu radilo i desetak znanstvenika nekoliko godina, dok je autorica taj posao odradila sama u nekoliko godina predanog rada, i Radovan Kranjčev koji je s pravom ocijenio kako ova knjiga po mnogočemu očituje paradigmatsku sliku povijesti cijelog hrvatskog školstva koje zrcali ideološke matrice svakog društvenog uređenja te kritički zaključuje kako iz knjige možemo naučiti istine o našoj prošlosti, o našim prethodnicima, ali i o nama samima.

Stoga knjigu Povijest škola Prekodravlja valja valorizirati, sagledati i cijeniti i kao iznimno vrijedan autorski doprinos u mozaiku povijesti hrvatskoga školstva u cjelini. Sagledavajući u cjelini povijest školstva, ono jest ishodište i pouka i veliki rezervoar iz kojega možemo saznati  više o stečenom sveukupnom fundusu psihičkoga i općeobrazovnoga znanja jednoga naroda te nam daje smjernice kako taj fundus koristiti u projekcijama za budućnost. Upravo se ovom knjigom provlači osnovna misao autorice kako to veliko blago, taj kvantum sveopćega znanja stjecana kroz stoljeća, i danas iskoristiti za prosperitet Prekodravlja u slobodnoj Domovini.